Piše: Azra Šeta Hadžić
Ako ste od mene na poklon dobili knjigu „ 40 pravila ljubavi“ od Elif Shafak znajte da mi značite u životu. Za taj roman sam duboko i emotivno vezana zbog svog rahmetli dajdže Fuada. Naime, prije nekih desetak godina, pred njegov rođendan, vidjela sam da je izašao roman koji govori o sufijskom pjesniku i mistiku Rumiju. U našoj kući Rumi je bio dio svakodnevnice, jer su Mesnevije uvijek stajale na stolu, da se pročita koja pametna u toku dana. Kupim ja roman „na slijepo“ dajdži za poklon, iako do tada nisam ništa čitala od turske spisateljice Elif Shafak.
Ukratko, roman govori o dvije paralelne priče – jednu savremenu i drugu smještenu u 13.stoljeće, kad je Rumi upoznao svog duhovnog mentora, derviša lutalicu Šemsa iz Tabriza. Iako stoljećima udaljene, obje priče govore o Rumijevoj bezvremenskoj poruci o ljubavi.
Šta je toliko posebno u romanu "40 pravila ljubavi", što me tjera da mu se uvijek iznova vraćam?
Najprije, to je roman koji se ne čita, nego se iščitava. Shafak je toliko duboko i na poseban način ušla u sferu sufizma i razumjevanja Rumija, da se naprosto zaljubite u njen prikaz njegovog lika i djela. Ono što je najvažnije je to što je uspješno prikazala kako je tekao njegov put ka otkrivanju Ljubavi i Boga, filozofiji koja te uči da postoje samo dobri i loši ljudi, a da je Bog svuda oko nas u svim oblicima, a najviše je u stepenu Ljubavi.
Elif Shafak je tako dobro savremenom čovjeku približila sufijsku filozofiju shvatanja svijeta i ljubavi, da poželite živjeti po tim pravilima.
Iako je sufizam među religioznim muslimanima u sjeni zbog svog nekonvencionalnog shvatanja relgije i pristupa Bogu, ono što Rumi kroz svoju poeziju poručuje jeste da je Ljubav ta koja će spasiti svijet i da čovjek prvo treba seba zavoljeti kako bi bio u mogućnosti da pruži ljubav i drugome.
Ako nikad niste čitali Rumijeve “Mesnevije” ili ne znate ništa o sufizmu, onda pročitajte ovaj roman gdje ćete kroz pero Turkinje upoznati sve što trebate znati o tome. U romanu Elif kroz lik Rumija zapisuje 40 pravila ljubavi, koji se odnose na svaki segment života – ljubav prema partneru, Bogu, odnosi prema drugom biću…
Na našem stolu se od prije 10ak godina pored Mesnevija našla i ova knjiga, da se iznova iščitava. Odrasla sam u nekonvencijonalnoj porodici – sestru i mene su odgajali mama, nana i dvojica dajdža. U našoj kući, iako muslimanskoj, vjera nikad nije bila nametnuta, već je bila dio života. Osjećala se u ritualima, praznicima, sitnim detaljima svakodnevnog života, u kojem nikad nisam osjetila da se moram bojati Boga ili kako god hoćete da nazovete onog ili onu koja vlada nad nama.
Moj rahmetli dajdža je također bio derviš, koji se nikad nije oženio. Kad bi ga o tome pitali, znao je reći: „ Bog mi je dao dvije ženske osobe da odgajam, iako sam bio sam odlučio da ne želim imati djece. Nije kako ti želiš, nego kako onaj gore odluči“. Sestri i meni nikad nije nedostajalo ljubavi, iako nas je otac napustio kad sam ja imala 10, a sestra 7 godina. Naravno da nam je nedostajao otac, bez obzira na svu ljubav kojom su nas obasipali.
Djeca uvijek priželjkuju život u „sretnoj porodici“.
Kao što je Rumi rekao „ Ne tuguj. Sve što izgubiš dolazi u drugom obliku.“- tako su jednog odsutnog oca zamijenila dvojica dajdža, od kojih je jedan živio Rumijevu filozofiju. Iskreno, mogu vam reći da je bilo lijepo odrastati uz takav način života, biti slobodan i biti svoj koliko je to moguće u patrijahalnom društvu kakvo vlada na Balkanu i većini svijeta.
Nismo se mi zaustavili sa Elif samo sa ovom knjigom, jer zaista svaka od njenih knjiga je vrijedna čitanja. Posljednja koja smo zajedno dajdža i ja čitali, prije nego je umro je bila“Otok nestalih stabala“, ali to je već druga priča o našoj povezanosti preko pisaca i knjiga.
Ako se nakon ovog čitanja odlučite da uzmete i pročitate ovaj roman, moj savjet vam je da zapisujete pravila o Ljubavi tokom čitanja. Tako će ostati upisana u vas, u vašu dušu i naposlijetku, bit će dijelom vas.
Ja sa vama neću podijeliti svih 40 pravila, jer onda ne biste pročitali ovo književno djelo, ali ću vam ovdje ostaviti meni najdraže pravilo:
“Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili
materijalnu, božansku ili svjetovnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što jest, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.”
